Moj život je izledao gotovo savršen, zdrava i sretna kćer, nova ljubav na pomolu nakon 7 godina od razvoda, posao kojeg volim, stan bez kredita, druženje s prijateljicama, rad na sebi, meditacije i reiki. Naizgled, ništa ne bi smjelo nedostajati.
Međutim, u mome srcu ogromna praznina. Cijeli život puno pitanja o tome koja je moja svrha i zašto postojim, koja je moja misija i što moram naučiti.
U jedan dan, vratila su mi se sjećanja kako sam provela jednu divnu godinu života u Francuskoj i kako bi voljela opet otputovati, kako mi nedostaje promjena.. Odmah zatim, kolegica me zove da mi kaže kako je otvoren natječaj za staž na Sudu EU u Luxembourgu. Srce mi gori i tjera me da se prijavim, iako me glas razuma obeshrabruje da ja to ne mogu jer moj nivo francuskog nije na dovoljno dobar.
Ipak, srce je prevladalo i prijavljujem se .. i nakon nekoliko mjeseci dobivam pismo da sam izabrana! Selim se sa kćeri iz Hrvatske i napuštam svoj nekadašnji život, nemajući pojma što me čeka..
I nakon nekoliko mjeseci na novom poslu i u novoj školi, moja kći mi donosi broj telefona na papiriću kojega je više puta prethodno izgubila i ponovno ga našla, u nadi kako će stvoriti jedno novo prijateljstvo izvan škole.
Nazivam broj telefona, javlja se tata i poziva me na upoznavanje i druženje. Dolazim u njegovu kuću. Na vratima dočekuje me Afrikanac sa ženom i četvero djece. Smiješi mi se, a ja u njegovom pogledu i osmjehu vidim blještavo svijetlo. Iako me prvi puta vidi, postavlja mi pitanje: „Zašto si tužna?“ Iako toga nesvjesna, moje srce potvrđuje i otvara se strancu kojega prvi put vidi, ali s neopisivim povjerenjem, jer to znanje dolazi od nekuda drugdje..
Samo sam čula pitanje: Mogu li se pomoliti za tebe? Što me zbunilo, jer kako, sada? Obično se molimo u svojoj sobi, u miru i tišini, zazivamo Boga kad nam je teško.. A sad se neki čovjek koji osjeća moju tugu, iz samilosti, želi moliti za mene?
Naravno, da, potvrdim, kako lijepo, pomislim. Prvo mi je rekao kako osjeća bol u mome koljenu koje me boli i pucka od rođenja i u kralješnici te da je to zbog toga što mi je jedna noga kraća od druge. Izgovara kratku molitvu „Izrasti u ime Isusa Krista!“ nakon čega sam osjetila trnce u lijevoj nozi za koju sam znala da je kraća od desne, ali to nikad nisam povezala s boli u kičmi. Ja vidim da moja lijeva noga raste i izjednačava se s desnom! i mislim se, šta je ovo, dok mi srce treperi, jer osjećam prisutnost, no još uvijek ne znam čiju..
I kada je taj isti stranac stavio ruke na mene, zazivajući Boga, govoreći mi koliko me Bog ljubi i koliko sam mu dragocjena, blagoslivljajući me, govoreći mi da oprostim svima koji su me iznevjerili te da molim oprost za svoje grijehe od Boga, meni se ukazuje bijelo blještajuće svijetlo i Isusovo lice koje me gleda, ispred mojega. Govori mi, ne riječima, koliko me voli i koliko sam mu nedostajala.. Ta neopisiva milost topi moje srce, tuga i sva težina nestaju u trenu i zamjenjuju se s neopisivim mirom i ljubavlju, tolikom da osjećam da će mi se srce raspući od miline.. Suze mi se od te silne milosti spuštaju niz lice i osjećam kako je moje srce njima iscijeljeno i potpuno slobodno.
Nestala sam u vremenu i našla se u vječnosti. Je li to raj? Pokazao mi je cijeli moj život kao na filmu i taj trenutak. Dobila sam odgovore na sva svoja pitanja.. Dao mi je znanje. “Pogledaj, odavdje si došla i ovdje se trebaš vratiti! Ali si to zaboravila.”
U trenu, sve mi se posložilo…. Život na Zemlji nam služi da se toga prisjetimo i da se iz ljubavi prema Ocu, vratimo kući. Ne kad umremo, nego dok živimo. Tako da primimo Isusa u svoje srce, jer On je jedini put. Po prvi puta osjetila sam kako se Bog nastanio u mom srcu. Neke čudne riječi izlazile su iz mojih usta, na jeziku kojeg nisam poznavala, no unatoč tome, to je bilo potpuno prirodno. Poslije sam naučila da je to Njegov duh, Duh Sveti i molitva u jezicima.
Kada sam se vratila, moje oči i lice sjajili su..
Promijenjena, okupana, iscijeljena, slobodna, voljena, darovana, vratila sam se natrag. Sa Duhom Svetim, koji sada već godinu dana, govori mi što mi je činiti.
I ja Ga slušam.. I tako je nastala ova stranica..
Kao što ja nisam znala, znam da ima puno ljudi koji ne znaju što odnosno koga traže, isprobavajući razne načine, vjerujući u razne Bogove. Jer ono u što vjerujemo, raste u nama. A oko nas je puno zla, koje pokušava imitirati Boga, dajući nam razne senzacije i osjećaje da je to ispravan put. No, mi smo Božja djeca. i uvijek, duboko u srcu znamo tko je naš Otac i kad ga ugledamo, odano ostajemo uz Njega. I On nam sve oprašta, jer nismo znali, jer smo učili kroz razna iskustva na Zemlji, koja je, kažu, planet izbora.
Duh Sveti me vodi korak po korak, pokazao mi je da se trebam hraniti Božjom riječi koja je u Bibliji. Iako sam je ranije pokušala čitati, nisam je razumijela, ali sada mi On daje znanje i razumijevanje. Biblija je ljubavno pismo od Boga koji pokazuje put kući, da Mu se vratimo. Put, istina i život koji je Isus.
Iako sam mislila da sam krštena kao dijete u crkvi, čitajući Bibliju, shvatila sam da to nije pravo krštenje koje nam znači ulazak u Kraljevstvo Nebesko.
Vjeruj, pokaj se i krsti se u vodi i u Duhu.
Dakle, priznaj Isusa kao sina Božjega koji je dao život za tvoje grijehe i dođi k Bogu. Pokaj se i krsti se u Duhu i u vodi.
Shvatila sam da se kao beba koja je bez grijeha, nisam mogla ni pokajati, ni primiti Isusa u svoje srce, niti sam mogla izraziti svoju volju da to želim. To krštenje nije bilo vjerodostojno, već je predstavljalo samo religijski čin. Nešto što su ljudi protumačili i postavili kao pravilo i tradiciju, a što ne piše u Bibliji. Naprotiv, Isusovi su apostoli, bili kršteni u Duhu i vodi te su na isti način krstili i druge, naviještajući Radosnu vijest.
I ja sam odlučila to učiniti. Prije krštenja, dok sam se kajala za sve što sam zlo činila, Isus mi se ponovno ukazao. Razgovarala sam s Bogom, kao što to nikad nisam, ni s majkom, ni s Ocem, već s Njim kao s mojim istinskim Ocem i najboljim prijateljem. Žalila sam se kako me ponekad boli kako se moja kćer ponaša prema meni. A On mi je odgovorio:
“Ja sam tebe čekao 40 godina da mi se vratiš.”
Sva pitanja su u trenu nestala i posramljena pred tom savršenom i bezuvjetnom ljubavlju, kakvu nisam osjetila niti od ijednog živog bića, shvatila sam, da je jedini način na koji jedan čovjek može pomoći drugome jest da ga voli, bez pitanja, očekivanja i uvjeta. To je ono što nas naš Otac uči na ovome svijetu. i to je naša najteža lekcija.
Tu Radosnu vijest i ja sada naviještam Tebi, jer te volim i jer Ti želim spas.
Jer doći će dan kad će se Zemlja morati očistiti od zla, kako bi se Nebesko kraljevstvo spustilo na Zemlju. Svima nama će se suditi prema našim djelima. Da se ostvari Božja riječ.
Toga se ne trebamo bojati, već s radošću ćekati taj susret s Bogom!
Tanja