Moje ime je Valentina i ovo je moja priča.
Odrasla sam u katoličkoj obitelji i katoličkom okruženju. Nedjeljom sam išla na mise i čitala sam čitanja. Izvana sam možda bila tipičan katolik no postoje trenuci koji odstupaju od tipične religiozne osobe koja samo nedjeljom ide na misu, a ostatak tjedna živi po svom.
Sjećam se kako sam jednom prilikom išla s ispovijedi kod svećenika i razmišljala o tome koji je smisao ovoga da stalno idem na ispovijed kad znam da ću opet raditi iste grijehe. Isto tako, kada sam se molila trudila sam se da to radim sa razumijevanjem, a ne kao čisto nabrajanje.
Bila sam svjesna da postoje neke stvari vezane za Boga koje mi jednostavno nisu otkrivene i ne razumijem ih.
Kada sam imala nekih 15 godina počela sam trenirati jednu borilačku vještinu porijeklom iz Brazila, a sa 19, nepunih 20, godina povodom te vještine (barem sam ja tako mislila) otputovala sam u Brazil. Tamo je bio jedan brazilac kojeg sam upoznala preko mojeg učitelja iz te borilačka vještine. Dok sam bila tamo on bi mi često govorio neke stvari iz Biblije.
Dok smo se vozili u autobusu pričao mi je o tome kako se ne smijemo moliti svecima (kasnije mi je pokazao i gdje to piše u Bibliji), a meni to nije bilo niti čudno niti odbojno, moje razmišljanje je bilo „aha, pa samo mi je netko to trebao reći”.
Onda kada smo hodali ulicom govorio bi mi o tim ceremonijama u afričkim religijama (koje su u Brazilu dopuštene i naveliko su rasprostranjene) i kako jednom kad daš kroz to svoju dušu đavlu i kad želiš izaći iz toga onda te on još više pritisne.
Ja sam ga pitala kako onda možeš biti slobodan od toga, a on mi je rekao „Isus te može osloboditi”. I malo po malo sve to što mi je govorio je sjedalo u moje srce dok nije došao jedan trenutak kad sam bila tužna i vraćala sam se u stan.
On bi uvijek prije toga puštao u stanu kršćanske pjesme. Tako je meni u tom trenutku u srce došla jedna pjesma koju sam ranije čula, a koja govori „trebam Te, trebam Tvoj oprost, slomi moje srce”.
I pustila sam tu pjesmu i najednom sam počela shvaćati da nisam tako dobra kao što sam cijeli život to mislila, suze su počele teći niz moje obraze i počela sam se kajati pred Bogom.
Tada nisam bila svjesna što mi se to dogodilo, ali danas znam, to je iskustvo bilo ono o čemu Isus govori u Ivanovom evanđelju u trećem poglavlju, a zove se nanovo rođenje. Duh Sveti me dotaknuo i nisam prestajala plakati, nisam se mogla zaustaviti.
Prije nego što sam otišla iz Brazila Bog mi je govorio i ja sam znala u svojem srcu da Bog želi da kažem „to” svojem narodu. Tada nisam znala što „to” točno znači, ali danas sam svjesna da Bog želi da kažem svojem narodu evanđelje i ono što je Bog sa mnom učinio.
Kada sam se vraćala avionom imala sam nadnaravnu sigurnost (iako prije toga nisam niti razmišljala o tome) da taj avion neće pasti jer Bog ima nešto sa mnom za učiniti.
Sve to se dogodilo prije 11 godina i do dana današnjeg imam još mnoštvo svjedočanstava o Božjoj vjernosti i brizi.
Ako vas zanima više ili vam je potrebna molitva slobodno nas kontaktirajte.