Prva molitva koju smo naučili bila je Oče naš.
“Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se Ime tvoje, dođi Kraljevstvo tvoje …”
Kao dijete, molila sam ovu molitvu svaki put kad bi nešto poželjela, a nije bilo baš izgledno da bi mi se želja mogla ispuniti. Zatvorila bi oči i s puno žudnje šaputala na jastuku sa sklopljenim rukama sve svoje zahtjeve u nadi da će mi Bog udovoljiti, ako budem dobra. Ako bi mi se želja ostvarila, bila bi presretna, no bilo je i drugačijih trenutaka… kada sam mislila da to nisam zaslužila jer nisam bila dovoljno dobra ili sam nečime Boga naljutila. Rastužila bi me i sama pomisao da bi mogla Njega razočarati ili iznevjeriti, povrijediti?? Ahh! Osim toga, činio se tako daleko…
Polovicu svoga života sam vjerovala da je Bog taj koji kažnjava, ako nismo dovoljno dobri. U toj “nemilosti” mislila bi da nemam pravo išta tražiti. Posramila sam se i odmakla.. I u tom vjerovanju su prošle godine. Ipak, znala sam da nije On taj koji me je napustio.
Kada sam mu se približila rekavši: “Predajem ti svoj život Isuse!”, uvidjela sam da me je moj Otac do tada vjerno čekao da mu se vratim. Kao kad djeca odu iz roditeljskog doma i za sobom ostave neutješne roditelje koji žive u nadi za taj trenutak kada će ih nazvati telefonom, posjetiti ih, reći im lijepu riječ…
Bog jest naš Otac koji nas uvijek čeka i kojem vapimo Oče naš kada nam je teško. Ako napraviš samo jedan korak bliže Njemu, bit će slavlje na nebu s andjelima, jer toliko te ljubi.
Jer Ti si Njegovo voljeno Dijete.
Odavde ćete otići u radosti, biti ćete vođeni u miru. Planine i bregovi pred vama će pjevati, pljeskat će vam poljsko cvijeće.
Izaija 55:12-14
Umjesto trnja, rast će čempresi, mirta će biti umjesto kopriva. To će biti Bogu na spomen, kao vječni i neprolazni znak.
A Otac ne kažnjava svoju djecu. Samo oprašta i raširenih ih ruku čeka te je neizmjerno tužan, ako se ne vrate.
Što vam se čini? Ako ima jedan što ovaca, i jedna od njih zaluta, ne ostavi li on devedeset i devet u gori i ne ide li da traži onu, što je zalutala? I ako je uspije naći, zaista, kažem vam, više će se radovati zbog nje nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.
Matej 18: 12-13
Da li se ponašamo poput Djeteta koje voli svog Oca? Da li razgovaramo i provodimo s Njime svoje vrijeme? Da li Ga uopće poznajemo? I ako je odgovor ne, kako ćemo to promijeniti, kako Ga upoznati?
Molitva je odgovor na svaki od ovih pitanja.
Što je molitva?
Molitva je kada razgovaraš sa svojim Ocem. Pitaš Ga i On ti odgovara. Molitva je tvoj izraz ljubavi prema Ocu i svima koje voliš. Savjet, utjeha, nada. Od Onoga kojem vjeruješ i kojem si poklonio svoje srce. Dobit ćeš pregršt odgovora! Samo upitaj.
Bog nama govori putem svoje riječi zapisanoj u Bibliji, a molitva je naš jedini način da se obratimo Bogu. Riječi koje izgovaramo naglas kroz molitvu nose veliku snagu. Što je veća vjera onog koji moli, veća je i snaga molitve. Međutim, molitva treba biti daleko više od običnog razgovora s Bogom ili nabrajanje osobnih želja za uslišenje naših potreba.
Zapitajmo se kakvi smo kad molimo: jesmo li očajni ili molitvom pokazujemo stvarno povjerenje u Boga?
Sjetite se Isusovih riječi:
Zato vam ja kažem: Sve što vi tražite moleći, vjerujte da ste to primili i to će vam biti odobreno.
Marko 11:24
Potrebno je da molitva bude izrečena s povjerenjem da će se obistiniti ono što tražimo. Molitva u kojoj riječi izlaze, a da ne dolaze iz našeg srca neće imati učinka.
Kad se želimo za nekog ili za nešto pomoliti poslušajmo prvo svoje srce. Srce zna što treba reći i na koji način pomoliti se Bogu, jer srce govori s ljubavlju, a Bog sluša s ljubavlju.
I tek kad je srce spremno, tada treba izreći molitvu i to naglas. U tom trenutku našu molitvu će poduprijeti i Duh Sveti, te nakon molitve možemo biti iznenađeni snažnim riječima koje smo izrekli.
Nakon molitve nemojte posumnjati da će Bog to ispuniti! Sumnja, odnosno naše nevjerničke misli koje nam dolaze u glavu jedini su razlog što molitva može biti neuspješna. To je sumnja i u Boga. Trebamo se takvim mislima oduprijeti i ojačati vjeru u Boga jer njemu doista ništa nije nemoguće čak i kad imamo samo malo vjere:
Jer, usitinu, ja vam to kažem, ako jednog dana vi budete imali vjeru veliku poput zrna goruščice, vi ćete reći ovoj planini: Pređi odavde onamo, i ona će prijeći. Ništa vama neće biti nemoguće.
Matej 17:20
Najsnažnije su kratke i jednostavne molitve, one koje dolaze u trenutki i izravno iz srca. Kad osjetite neopisivu sreću ili zahvalnost, recite to Bogu – pokažite mu na taj način svoju ljubav i predanost.
Ako se ne vide rezultati naše molitve ne trebamo se odmah obeshrabriti. To ne znači da molitva nije učinkovita. Molitva je jednako snažna jer Bog djeluje i mimo naših saznanja i osjetila. Molitvom se naša vjera u Boga produbljuje, te što više molimo naša vjera će sve više rasti. S više vjere u molitvi i rezultati molitve bit će sve vidljiviji!