Biblija poznaje jedno krštenje koje nam jamči Kraljevstvo Nebesko, a to je krštenje u Duhu i u vodi. Isus je poučavao kako, da bi mogli biti spašeni i ući u Kraljevstvo Nebesko, trebamo biti kršteni u Duhu i u vodi. Dakle, jedno bez drugoga ne znači da smo kršteni.
Pritom je važno je poznavati razliku između nastanjivanja Duha i krštenja u Duhu.
Nastanjivanje Duha se događa pri obraćenju te nam govori o Kristovom životu (Rimljanima 8:9,16).
Krštenje u Duhu može se dogoditi pri obraćenju ili kasnije te nam govori o Kristovoj sili (Djela 1:5,8).
Kršćanin koji želi živjeti, boriti se i pobijediti, dosežući zrelost u Kristu treba božanske resurse za to. Isus je obećao i omogućio najznačajniji resurs koji kršćanin može primiti; prisutnost, silu, krštenje u njegovom vlastitom Duhu, Svetom Duhu.
Osoba Svetog Duha
Sveti Duh je osoba. On je sastavni dio Trojstva (Bog Otac, Bog Sin, Bog Sveti Duh). On nije neki utjecaj, pomazanje ili neutralna, neosobna sila koja dolazi od Boga.
Biblija se uvijek odnosi na „njega”, koristeći osobnu imenicu:
Ali kad dođe on, Duh istine, uvest će vas u svu istinu, jer neće od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje, i javit će vam buduće stvari.
On će me proslaviti, jer će od mojega uzeti, i javit će vam.
Ivan 16:13-14
Krštenje u Duhu su prorekli proroci (Joel 2:28,32), Ivan Krstitelj (Matej 3:11) i Gospodin Isus koji ga je obećao svojim učenicima (Ivan 14:16,17).
Na dan Pedesetnice, nakon Isusovog uskrsnuća, njegovo obećanje se ispunilo i Sveti Duh bio je izliven na sve učenike:
I ujedanput postade šum s neba, kao kad dolazi silan vjetar, i napuni svu kuću, gdje su sjedili,
I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao od ognja, i sjede po jedan na svakoga od njih.
I napuniše se svi Duha Svetoga, i stadoše govoriti raznim jezicima, kao što im je Duh (Sveti) davao da govore.
Djela 2:2-4
Ovo obećanje nije bilo ograničeno samo na učenike onog vremena nego je za sve nas:
Petar će im: “Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.
Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.”
Djela 2:38-39
Zamjetimo da se prijedlog „za” u Djelima 2:39 ponavlja tri puta i definira na koga je upućeno krštenje u Duhu Svetom:
- „Za vas”: odnosi se na tamo prisutne osobe
- „Za vašu djecu”: odnosi se na potomke onih koji su tamo bili
- „Za sve one izdaleka koje pozove Gospodin Bog naš”: odnosi se na sve one koji će biti spašeni, uključujući nas koji živimo stoljećima iza onog dana, ali smo dosegnuti istim evanđeljem.
Biblijski temelj o krštenju u Duhu
Krštenje u Duhu Svetom ima snažnu biblijsku osnovu i u njoj nema nikakvog miješanja između obraćenja osobe i krštenja u Duhu jer su oni koji su kršteni u Duhu već obraćeni.
Nema sumnje da je 120-ero krštenih u Duhu na pedesetnicu već bilo obraćeno i apostoli su već jasno primili Duha života na dan Gospodinovog uskrsnuća.
I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!”
To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.
Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.
To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga.
Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”
Ivan 20:19-23
Također su već bili obraćeni i kršteni u vodi samarijanci koje je Filip evangelizirao, oni su kasnije bili kršteni u Duhu:
Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se – muževi i žene.
Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.
Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana.
Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.
Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
Djela 8:12-17
Isus je, nakon svoje smrti i uskrsnuća. prije nego što je uzašao na nebesa, dao jasnu i univerzalnu zapovijed svojim učenicima da krste sve obraćenike u vodi.
Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga
Matej 28:19
Onaj koji bude vjerovao i bude kršten bit će i spašen, onaj koji ne vjeruje bit će osuđen.
Marko 16:16
Krštenje u knjizi Djela apostolskih
Isusovi učenici su, otkada su primili Svetog Duha na Pedesetnicu, krštavali nove obraćenike, bez iznimke, u poslušnosti njegovoj zapovijedi i dubokom razumijevanju njenog značenja. Reference na krštenje u knjizi Djela:
- Tri tisuće na Pedesetnicu Djela 2:38-41
- Samarijanci Djela 8:12
- Etiopljanin Djela 8:38,39
- Pavao Djela 9:17-18
- Kornelije i njegova kuća Djela 10:44-48
- Lidija i njezina kuća Djela 16:13-15
- Čuvar zatvora i njegova kuća Djela 16:30-33
- Krisp i drugi Djela 18:8
- Dvanaest Efežana Djela 19:4-5
Značenje krštenja
„Krštenje” je riječ s korijenom iz grčkog i, kako bismo razumjeli njeno značenje trebamo osobito razmotriti dvije riječi koje se koriste u Novom Zavjetu: „bapto” i „baptizo”.
Prva (bapto) označava proces uranjanja, podranjanja i izlaska iz vode. Druga (baptizo) se odnosi na stanje onoga koji je bio podronjen i ostaje takav zauvijek, kao brod koji se potopio i ostaje na dnu mora.
Kao što Pavao kaže u Rimljanima 6:3-4 kršteni smo u Kristovu smrt i tamo stari čovjek ostaje sahranjen.
U krštenju smo povezani s Kristom, uključeni u njega i posljedično, također smo uključeni u njegovo uskrsnuće, u jednu novu stvarnost života; jedan novi čovjek je rođen po Kristu kako ne bismo više živjeli kao robovi grijeha.
Na taj način možemo reći da je element u kojem smo kršteni voda, ali krštenje je u Krista. Kada se pokajemo za život koji je neovisan o Bogu i vjerujemo u život i djelo koje je Krist dovršio na križu, krštenjem u njegovo ime stavljamo sebe pod njegovo gospodstvo, Sveti Duh nas ucjepljuje u njega, oblači nas njime:
Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste.
Galaćanima 3:27
Počinjemo biti u Kristu i on u nama. Radi se o novom životu koji imamo u poistovjećivanju s Njim u njegovoj smrti i uskrsnuću. Na to se krštenje Pavao odnosi kada kaže da „postoji samo jedno krštenje”:
Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje.
Efežanima 4:5
Slijedi prvi koraci svakog kršćanina ili *malog Krista* u novoj avanturi s Kristom i u Kristu koja ne prestaje!